Forenzično računovodstvo je brzorastuća disciplina u svijetu računovodstva, financijskog menadžmenta i revizije. Radi se o sve popularnijoj i relevantnijoj profesiji, koja posebno dolazi do izražaja u vremenima financijskih kriza i recesija zbog masovnog traženja uzroka i postupaka koji su prethodili takvim događajima. Krajem 20. i početkom 21. stoljeća broj forenzičnih računovođa u svijetu se povećava i njihove uloge se mijenjaju iz uloga pasivnih analitičara do aktivnih istražitelja financijskih prijevara.
Prema Udruženju certificiranih istražitelja prijevara (eng. Association of Certified Fraud Examiners – ACFE), Forenzični Računovođe kombiniraju znanja iz područja računovodstva sa istraživačkim vještinama u različitim slučajevima podrške sudskim procesima i primjeni računovodstva u istražne svrhe.
Forenzično računovodstvo se može definirati kao: „primjena istražiteljskih i analitičkih vještina s ciljem otkrivanja prijevara i manipulacija financijskim izvještajima koje odstupaju od pravila struke, računovodstvenih standarda, poreznih zakona i ostalih zakonskih odredbi“ (Belak V., Lažiranje Financijskih izvještaja, Prijevare i Računovodstvena Forenzika).
Lažno prikazivanje u financijskim izvještajima je uvijek prijevara dok svaka prijevara ne mora biti povezana s lažiranjem izvještaja jer postoje i prijevare koje nemaju svoj trag u poslovnoj dokumentaciji.
Može se zaključiti da je prijevara ustvari korištenje obmane za stjecanje protupravne imovinske koristi. Pojednostavljeno u kontekstu Forenzičnog računovodstva, prijevare su događaji prilikom kojih zaposlenici, direktori, vlasnici ili osobe izvana (kupci, dobavljači, kreditne institucije, te ostali partneri i vjerovnici) počine štetu kompaniji, a koja se može financijski kvantificirati.
Zbog slučajeva velikih prijevara, koje su za rezultat imale velike kvantitativne okvire, te su uzrokovale globalne financijske krize i recesije unatoč jasnim pravilima i sustavima kontrola, te internoj i eksternoj reviziji, sve više na značajnosti dobiva pojam „Forenzično računovodstvo“.
Financijski izvještaji i prateća dokumentacija trebaju izražavati fer i stvarne vrijednosti imovine i obaveza kompanije, dok menadžment ili vlasnici mogu biti skloni primjeni različitih kreativnih metoda izvještavanja. Ovisno da li je cilj podcjenjivanje ili precjenjivanje poslovnih rezultata i imovine uzimajući u obzir pritiske od strane investitora, zahtjeve kreditora ili eventualne porezne obveze.
Forenzični računovođa u svrhu detekcije i analize indikatora koji ukazuju na moguće nelogičnosti i nezakonitosti, treba posjedovati set znanja i vještina, koje omogućavaju adekvatno suočavanje sa sve kreativnijim i sofisticiranijim načinima financijskih prijevara i zamagljivanja dokaza. Od poznavanja računovodstva, revizije i kontrolinga do istražiteljskih vještina, psihologije, korištenja računalnih programa i posebnih analitičkih tehnika za analizu financijskih izvještaja.
Forenzični računovođe se koriste različitim tehnikama i metodologijama analize financijskih izvještaja, primjene statističkih tehnika i drugih metoda pri detektiranju indikatora manipulacija i prijevara. Forenzični računovođa u cilju dolaska do jasnih pokazatelja koji ukazuju na prijevare, samostalno odlučuje o primjeni odgovarajućih analitičkih tehnika u svakom pojedinom slučaju. Ovisno o procijenjenoj nužnosti, dostupnom vremenu i analizi rizika koji prate njegov rad, a sve u skladu s načelima objektivnosti, opreznosti i profesionalnog skepticizma.
Ovisno o postojanju specifičnih sumnji i indikatora prijevara, nefinancijskim indikatorima manipulacija poput sumnjivih obrazaca ponašanja uprave, menadžmenta i zaposlenika ili o nužnom opširnom pregledu financijskih izvještaja, slučaju se pristupa induktivnom ili deduktivnom metodom. Mogu se kombinirati različite ili sve tehnike u analizi izvještaja u svrhu otklanjanja sumnje uslijed pogreške ili utvrđivanja namjernih prijevara.
Stoga se forenzični računovođa treba konstantno usavršavati i stjecati nova znanja i vještine iz područja analize financijskih izvještaja, korištenja naprednih računalnih programa i alata pri analizi baza podataka i različitih izvještaja, te pratiti općenito ekonomske cikluse i širi kontekst u kojem se odvija poslovna aktivnost. Posebnu pozornost je nužno posvetiti razvoju i implementaciji etičkih načela i standarda, te inzistirati na modelima koji se baziraju na društveno odgovornom poslovanju i transparentnosti u financijskom izvještavanju.
Razvojem modernih računovodstvenih i poslovnih programskih rješenja, omogućava se pregled različitih stavki i poslovnih promjena i transakcija gotovo u realnom vremenu. Navedeno može poslužiti kao dodatni argument nasuprot navikama i tvrdnjama odgovornih osoba, koje netransparentnost i kreativne metode financijskog izvještavanja pravdaju velikim količinama podataka, tromošću sustava i slično.
T. Palac
