Revizija se odnosi na pregled i evaluaciju povijesnih poslovnih događaja, promjena i na financijske izvještaje za protekla poslovna razdoblja. Revizija se međutim za razliku od forenzičnog računovodstva ne usmjerava na analizu i pregled poslovnih promjena koje su u nastajanju ili postoji sumnja da će nastati. Revizija financijskih izvještaja je postupak ispitivanja kojeg obavljaju neovisni revizori s ciljem izražavanja mišljenje jesu li istinito i fer prikazani financijsko stanje imovine, financijski rezultati poslovanja i novčani tokovi sukladno revizijskim standardima i primijenjenom okviru financijskog izvještavanja, te postoje li značajna pogrešna prikazivanja. Osnovna podjela revizije prema subjektu revizije je na internu i eksternu.
Forenzično računovodstvo i Interna revizija
Interna revizija je načelno neovisna funkcija unutar organizacije što znači da su interni revizori stalni zaposlenici te relativno ovisni o upravi za razliku od forenzičnih računovođa koji su potpuno neovisni u svom radu i odnosu s upravljačkim strukturama.
Definicija Interne revizije po Međunarodnom Institutu Internih Revizora (IIA – The Institute of Internal Auditors) je „Nezavisne i objektivne aktivnosti provjeravanja i savjetovanja sa svrhom povećavanja dodane vrijednosti i poboljšanja organizacijskih procesa. Pomaže organizaciji u ostvarenju ciljeva uspostavljajući sistematičan i discipliniran pristup evaluaciji i poboljšanju učinkovitosti upravljanja rizicima, kontrole i upravljačkih procesa“.
Interni revizori se u svom radu posvećuju upravljanju rizicima i sustavom internih kontrola te valjanosti podataka i informacija u skladu sa zadanim kriterijima kao i provjeri usklađenosti s regulativom, revizijom poslovanja i financijskom revizijom. Znači interni revizori imaju ključnu ulogu u prevenciji i detekciji nezakonitosti unutar organizacije. Dok se u nekim slučajevima prijevara i nezakonitosti otkrivanje desi zahvaljujući funkciji interne revizije, u većini slučajeva gdje su se desili veliki skandali uslijed financijskih prijevara i lažnog izvještavanja je također postojala funkcija interne revizije unutar organizacije, što ju čini nedovoljnim jamstvom za sigurnost korisnika financijskih izvještaja.
Interni revizori bi trebali posvetiti pozornost i indikatorima koji upućuju na prijevare, te isto tako imati i odgovornosti za prevenciju i detekciju prijevara za što formalnu odgovornost snose počinitelji i uprava. U odnosu na internu reviziju, forenzično računovodstvo također provjerava i analizira ne samo povijesne poslovne događaje, neusklađenosti i nezakonitosti nego i indikatore koji upućuju na vjerojatnost budućeg počinjenja malverzacija. Forenzični računovođa poduzima radnje s ciljem rasvjetljavanja okolnosti, istraživanja i prikupljanja dokaza, te izrade izvještaja za interne i eksterne korisnike.
Forenzično računovodstvo i Eksterna revizija
Eksterna revizija, kao nezavisna javna odnosno komercijalna revizija, obavlja se u organizacijama na osnovu zakona uslijed taksativno ispunjenih uvjeta o obvezi vanjske revizije ili na osnovu zahtjeva vlasnika, suvlasnika, kreditora, regulatora, investitora i drugih nositelja interesa. Revizija se obavlja s ciljem utvrđivanja jesu li financijski izvještaji istiniti i fer, sadrže li značajna pogrešna prikazivanja bilo zbog pogreške ili prijevare, te jesu li u skladu s primijenjenim okvirom financijskog izvještavanja i međunarodnim revizijskim standardima. Svrha revizije je povećati povjerenje korisnika u informacije koje sadrže financijski izvještaji. Revizija financijskih izvještaja se obavlja deduktivnim pristupom odnosno uzorkovanjem s ciljem utvrđivanja da li kumulativno postoje značajna pogrešna prikazivanja u odnosu na ukupnu vrijednost imovine, te se toleriraju pogreške s iznosima nižim od procijenjenog iznosa značajnosti.
Forenzično računovodstvo se provodi deduktivnim, ali i induktivnim pristupom na osnovu već utvrđenih ili pretpostavljenih okolnosti ili indikatora koji upućuju na financijske prijevare.
Revizija analizira i kvantificira povijesne događaje, te u većini slučajeva nije usmjerena na pregled promjena u tijeku i onih koje bi se mogle dogoditi, dok forenzično računovodstvo detektira i analizira povijesne događaje i nezakonitosti, ali isto tako i one u tijeku ili za koje postoje indikatori (eng. Red Flags) da bi se mogle dogoditi.
Revizori financijske prijevare dijele na dva interna oblika:
- Zlouporabu imovine organizacije, koja uključuje krađu imovine, te može biti manifestirana u manjim iznosima od strane zaposlenika do viših iznosa od strane menadžmenta
- Prijevarno financijsko izvještavanje, koje uključuje namjerna pogrešna prikazivanja s ciljem dovođenja korisnika u zabludu
Revizori također u obzir uzimaju trokut prijevare kao pojašnjenje počinjenja odnosno motiv, priliku i racionalizaciju od strane počinitelja.
Forenzični računovođa karakteristike internih prijevara dijeli na tri oblika:
- Zlouporaba imovine organizacije
- Prijevarno financijsko izvještavanje
- Korupcija
Razlika u razmatranju i formalnom uzimanju u obzir korupcije kao prijevarne aktivnosti objašnjava širi kontekst i opseg profesionalne djelatnosti forenzičnog računovodstva. Korupcija se pojavljuje bez pisanih tragova u knjigovodstvenoj i ostaloj poslovnoj dokumentaciji, kojom bi se mogla dokazati. Revizor i forenzični računovođa dijele dosta profesionalnih karakteristika poput pristupa problematici, znanja iz računovodstva i financijske analize, profesionalnog skepticizma, evaluacije internih kontrola i klasifikacije prijevara. Forenzični računovođa, uz navedeno, treba imati i dodatna znanja iz područja prava, kriminalistike, bihevioralne psihologije, komunikologije i ostalih povezanih područja s ciljem rasvjetljavanja okolnosti prijevara.
Revizor prilikom angažmana u organizaciji otvoreno navodi da se radi o reviziji te traži suradnju uprave, menadžmenta i pojedinih odjela dok forenzični računovođa ne govori da se radi o istraživanju prijevara i manipulacija jer bi time dodatno olakšao eventualnim počiniteljima u prikrivanju dokaza i izbjegavanju odgovornosti.
T. Palac
